Ljeto je, 1991. godina. Pregovori o konfederaciji ili mirnom razdruživanju jugoslavenskih republika propali su. Hrvatska je već proglasila neovisnost, piše se novi Ustav. Titova Jugoslavija počela se raspadati u krvi.
Dok većina Dubrovčana uživa u ljetnim radostima mnogi njihovi susjedi iz socijalističkih republika tadašnje SFRJ, Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine naveliko su uključeni u vojnu operaciju Jugoslavenske narodne armije «Ajkula«. Cilj je te operacije blokiranje Dubrovnika i zauzimanje teritorija istočno od rijeke Neretve kao strateška priprema za napad na Split, a sve u okvirima dobro poznate strategije okupacije Hrvatske po pravcu «Karlobag-Karlovac-Virovitica».
Uglavnom nesvjesni situacije u kojoj se nalaze, Dubrovčani su početak agresije na teritorij svoje Općine dočekali nespremni.
Napad na Dubrovnik krenuo je iz više pravaca. Iz Crne Gore pravci napada bili su Prevlaka – Vitaljina, Žvinje – Vitaljina, Sutorina – Debeli brijeg i Malta – Bani. Iz Bosne i Hercegovine napadi su krenuli pravcima Grab – Dubravka, Poljice – Ivanov Križ, Ivanica – Brgat, Zaplanik – Osojnik, Zavala – Slano te Ravno – Čepikuće. U napad je krenulo nekoliko brigada s više od 20 tisuća vojnika, rezervista i dragovoljaca. Bili su naoružani tenkovima, oklopnim vozilima, topovima, haubicama, raketnim bacačima i drugim teškim oruđem, a potporu napadu davali su zrakoplovstvo i Jugoslavenska ratna mornarica.
Dubrovačku općinu prvih je dana branilo svega nekoliko stotina gardista, policajaca i dragovoljaca, kasnije još i manje. Branili su se s nešto minobacača, ručnih bacača, protuzrakoplovnih topova i drugog oružja, uglavnom manjeg kalibra. U probijanju pomorske blokade veliku su ulogu odigrali gliseri koji su povezivali Dubrovnik sa Stonom.
Kroz nekoliko nastavaka ovog filma, kao i u knjizi, bit će prikazane vojno-strateške operacije u bitci za Dubrovnik tijekom rujna, listopada, studenog i prosinca. Predviđeno trajanje svakog nastavka je oko 50 minuta.
U rujnu 1991. u Dubrovačkom zaleđu, ali i u Crnoj Gori, raspoređuju se rezervisti i regularne snage JNA. Uz sve učestalije oružane i medijske provokacije snage se gomilaju uz glavne komunikacijske pravce prema dubrovačkoj Općini i dolini Neretve, a Ratno zrakoplovstvo JNA provocira izviđačkim letovima. Hrvatske snage na važnijim komunikacijskim pravcima postavljaju kontrolne točke s naoružanim policajcima, rade se pripreme za nadzor terena prema granici s BiH i Crnom Gorom. U Villi Rašica još u lipnju je osnovan Zbor narodne garde, a u tijeku su i pokušaji opskrbe oružjem. Budući zapovjednik obrane grada i general Nojko Marinović iz trebinjskog garnizona JNA prelazi na hrvatsku stranu. S Marinovićem dolazi i spoznaja o razmjerima snaga razmještenih u zaleđu i konačna potvrda sumnji da se sprema napad na Dubrovnik, no za ozbiljnu pripremu aktivne obrane ipak nema dovoljno snage, već je kasno i mora se improvizirati.
Invazija počinje s prvim danom listopada. Zrakoplovi JNA udaraju na telekomunikacijske i druge važnije točke po čitavoj dubrovačkoj Općini. Mornarica Grad i okolicu blokira s mora, nestaje vode i struje, hoteli se pune prognanicima. Snage JNA, pojačane rezervistima i dobrovoljcima, koordinirano nadiru kroz Konavle i Dubrovačko primorje. Ubrzo okupiraju i Župu dubrovačku. Slabo naoružani malobrojni branitelji bezuspješno pružaju otpor. Bitke se vode u Konavlima i na Zvekovici. Otpor je pružen i u Platu, Mlinima i na Brgatu. Osojnik i Čepikuće u Primorju najbolje se drže. Vodi se bitka i za Slano. Ipak napadači su jači od branitelja koji se iz Župe, Konavala i istočnog dijela Primorja povlače prema Dubrovniku, a iz zapadnog Primorja prema Stonu. Sve je u plamenu, gore kuće i šume. Muškarce koji su ostali u kućama na okupiranom području odvlače u logore u Bileći i Morinju. Kad su branitelji napustili Brgat među građanima stisnutim po skloništima uvlači se jeza i strah.
Grad je u studenom na puškometu napadača. Linija obrane je na samim prilazima užem gradskom području (Sustjepan-Nuncijata-Srđ-Magistrala-hotel Belvedere). Nakon što je 19. studenog 1991. okupirana Mokošica JNA vrši sve veći pritisak i postavlja nove ultimatume tražeći predaju Grada. Hrvatska strana uporno pregovara očekujući značajniji angažman međunarodne zajednice. JNA iskorištava svaki povoljan trenutak za teritorijalno zauzimanje, a branitelji se pokušavaju oduprijeti naizgled neminovnom porazu. Na 48 sati povukli su se s tvrđave Imperijal, no napadači priliku nisu iskoristili. Vode se bitke za Bosanku, Strinčjeru, Sustjepan, Mokošicu te Ćepikuće i Zaton-Dole.
U prosincu su izvedeni posljednji veći pokušaji JNA za ostvarivanjem strateških teritorijalnih dobitaka ne samo na Jugu već i na čitavom području Hrvatske i BiH. Veliki okršaji za nadzor nad Srđem te ofenziva s ciljem ovladavanja Stonom i Neumom posljednji su značajniji pokušaji JNA za postizanjem strateške pobjede prije međunarodnog priznanja Hrvatske. Bombardiranje povijesne jezgre Dubrovnika 6. prosinca 1991., kao borbena podrška i odmazda zbog nesupješnog napada na tvrđavu Imperijal, Svijetu je pokazalo pravo lice napadača. Iako su branitelji napuštali Imperijal napadači ga nikad nisu uspjeli zauzeti. Linija obrane u području Stona i Bistrine također je bila u rasulu, položaji branitelja bili su pred padom no napadači ih nisu uspjeli zauzeti. Operacija «Ajkula», unatoč svemu, nije uspjela.
Kroz razgovore s aktivnim sudionicima događaja na obje strane cilj je ovog filma osvijetliti vojno-strateški značaj obrane Dubrovnika te istražiti zašto, unatoč velikoj nadmoći napadača i gotovo potpunoj dezorganizaciji malobrojnih branitelja u prvom valu napada, Dubrovnik i Ston nisu pali.
Dokumentarnost filma, uz arhivske snimke, osigurat će svjedočenja aktivnih sudionika ratnih operacija, branitelja i napadača, snimljena na autentičnim lokacijama te izjave građana koji su trpjeli posljedice tih operacija. Kronološki pregled bitki, uz grafičke prikaze pokreta snaga, film i knjiga o dramatičnim događanjima 1991. godine učinit će ih jednostavnim i lako razumljivim svima. Urbana glazbena podloga trebala bi pojačati dramatičnost priče, a generacijama rođenim nakon rata događaje koji se u filmu prikazuju učiniti pristupačnijim.
